Da dođeš do tela koje voliš, voli telo koje imaš

Nikada nisam bila neki sportski tip ako se ne računa to malo klizanja i igranja lastiša. Ne stvarno, svo to skakanje, preznojavanje, trbušnjaci, not my thing ili sam bar tako mislila. Dobar deo svog života bila sam potpuno odvojena od svog tela do te mere da bih propuštala i one osnovne signale kao što su glad, žeđ ili umor sve dok ne bi postali nesnosni. Telo je jednostavno bilo tu, nešto što se podrazumeva da sluša šta mu se kaže i radi ono što se od njega očekuje. Dok nije tako iz svog zapećka diglo ruke od mene i poslalo me kod lekara. Dijagnoza: nije mi ništa, moram da poboljšam svoj odgovor na stres. Tako sam se posle duge pauze ponovo našla na joga prostirci da jednom za svagda naučim kako da se nosim sa stresom i u tom procesu naučila da samo onome što u potpunosti prihvatim dajem dozvolu da se menja.

Na prvi mah ideja da prihvatim granice i mogućnosti koje moje telo ima u trenutku dok vežbam i da ću tako brže napredovati bila mi je potpuno šokantna. Moje telo je bilo neviđeno namćorasto i nezainteresovano za moje razvojne ambicije. Ograničenost skraćene zadnje lože i donjeg dela leđa koja nikako nisu mogla da se saviju dovoljno da dotaknem prste na nogama. Spazam mišića desnog ramena. Vrat koji krcka. Kolena koja se čuju preko cele prostorije. Stomak koji bezobrazno iskoči pri izdisaju i vrati me nazad kad hoću da se podignem u čamac. Razmišljanja na temu nisam ja za ovo. Guranje preko granice izdržljivosti za savršenu pozu. Juhuuuu uspela sam, najbolja sam! Bol u mišićima posle. Traje danima i ne pušta me ni da počnem sledeći položaj. A moje savršenstvo ionako niko video nije pošto svi radimo zatvorenih očiju i potpuno uronjeni u sebe. Definitivno sam kao i uvek do tada izabrala teži put da razumem vezu između prihvatanja granica i brzine napredovanja i za početak prihvatim ideju da sve vežbe radim u granicama prijatnosti.

Nežnim i potpunim prihvatanjem mog ćudljivog tela da je potpuno u redu da bude baš takvo kakvo jeste, gledala sam kako se menja iz dana u dan. Naučila sam da osvestim strujanje disanja, da konačno u šavasani potpuno opustim svaki mišić, da na nivou telesnih senzacija prepoznajem svoje emocije i posmatram tok svojih misli sve dok ne nastane tišina, da jasno čujem poruke žedna si, gladna, umorna, napeta, opuštena, srećna i još:

  • da je sasvim u redu da ima dana kada ne želim ni da mrdnem sa poda a ne još i da se podižem u čamac
  • da se uhvatim u trenutku kada prelazim granicu svoje izdržljivosti u nameri da očaram kosmos svojom savršenom asanom pa da se nasmejem toj svojoj ludosti i pustim
  • da se hranim i negujem najbolje što mogu – otuda joga na kulinarskom blogu, hrana je došla kao posledica
  • da budem nežna, nežna i još jednom nežna prema svojim zglobovima
  • da je sve ono što osećam potpuno u redu, čak i ako mi se ne sviđa, čak i ako se drugima ne sviđa
  • da ne reagujem iz vrtloga emocija, već da osvešćeno delujem onda i na način koji razume, razvija, unapređuje i neguje
  • da gajim podržavajuće, posmatram i razbijam ograničavajuće mentalne obrasce
  • da se okružujem i punim bliskom energijom koja me inspiriše, pokreće i raduje
  • da prihvatam sebe i sve(t) oko sebe
  • da se najlepše i najveće promene dešavaju iz mesta čiste ljubavi

Danas mogu rukama da dohvatim nožne prste ili glavom pod, ali meni to uopšte nije više važno niti je to suština joge. Uživam u svakodnevnoj praksi joge, ali i u vrlo intenzivnom bare treningu i brzom hodanju. Novoj meni pokret je postao the thing i pokrenuo me na prelepo osmomesečno putovanje ka međunarodnoj diplomi instruktora joge koje upravo privodim kraju i otkrivam nove, uzbudljive nivoe ove drevne prakse koje jedva čekam da podelim sa tobom.

 

2 thoughts on “Da dođeš do tela koje voliš, voli telo koje imaš”

  1. Bravo! 🙂 I sama sam na početku vježbanja joge (ashtanga) i prolazim upravo kroz sve ovo o čemu pričaš. Al najvažnija poanta je upravo promijeniti lifestyle, brinuti o svom tijelu, njegovati se iznutra i izvana, a ne samo zadati sebi cilj savršeno napraviti neku asanu i misliti da si time osvojio svijet. Inače, jako mi je drago da sam “naletila” na tvoj blog, idem brzo čitati i ostale postove 🙂

    1. Hvala tebi Andrea na poseti i komentarima, baš mi je drago da smo se prepoznale sa iskustvom 🙂 veliki pozdrav

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *